Povijest Novogradiške bolnice
Ove godine novogradiška bolnica bilježi 171. godinu postojanja.
Prvi početci
Ove godine novogradiška bolnica bilježi 171. godinu postojanja. Prema dostupnim povijesnim podatcima 1846. godine, na novogradiškom brijegu Jabukovac, poznatijem kao Malčansko brdo, u zgradi tadašnje vojarne, započinju se prve bolničke aktivnosti. Bila je to najprije bolnica za vojne potreba Gradiške pukovnije. Osim na području tadašnje Vojne krajaine, krajem 18. stoljeća u dijelu tzv. Civilne Hrvatske i Slavonije dužnost kotarskih liječnika obavljali su ranarnici. U novogradiškom kraju kao zadnji ranarnici se spominju: Hur koji je službovao u Davoru, Wachtel u Novoj Kapeli i Aladrović u Novoj Gradiški. Većina ranarnika bili su Nijemci, Mađari ili Česi. Osim vojnih i civilnih ranarnika u franjevačkim samostanima bilo je i franjevaca laika koji su obavljali taj posao. Po tome je bio poznat i Franjevački samostan u Cerniku. U vrijeme kada je nastajala bolnica u Novoj Gradiški osnivane su bolnice i u Ogulinu, Vinkovcima, Petrinji, Požegi. Ukinućem Vojne krajine 1873. godine, Hrvatska zemaljska vlada predaje vlasništvo novogradiške vojne bolnice Gradiškoj političkoj općini koja 1.travnja 1898. godine vlasništvo predaje tadašnjim općinama Požeške županije. Godine1874. osnovan je Zbor liječnika Hrvatske, donesen prvi zdravstveni zakon za Hrvatsku i Slavoniju i osnovano Zagrebačko sveučilište. Godine 1872. pojavljuje se prvi diplomirani liječnik u novogradiškoj bolnici. Bio je to dr.Aleksandar Nikolajević, liječnik opće prakse koji postaje ravnatelj bolnice i u Novoj Gradiški ostaje do kraja života. Godine 1894. u bolnicu dolazi dr. Kosta Mladenović usavršava se na Kirurškom odjelu Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu i od tada možemo govoriti o početcima kirururške djelatnosti novogradiške bolnice. Zahvaljujući specifičnim medicinskim znanjima koje su stekli na sveučilištima u Beču i Zagrebu, prvi medicinski uglednici u novogradiškoj bolnici stvorili su kvalitetnu podlogu za stvaranje bolnice koja će se vremenom razvijati i napredovati. Kod dr. Mladenovića kao student hospitirao je povijesno iznimno značajan dr. Andrija Štampar, kojeg su još zvali i „pionirom narodnog zdravlja“. Njegova međunarodno priznata stručnost i doprinos razvoja novogradiškog zdravstva su ogromni. Možemo spomenuti i ugledne liječnike toga doba: dr. Žarka Odobašića, dr. Svetislava Kostića, dr. Radoničića, dr. Mitu Gostimirovića, dr. Andriju Torkvat Brlić, dr. Branka Tomića, dr. Šimu Novosela koji je svojedobno nadogradio kirurški odjela s operacijskom dvoranom. Ondje će se u slijedećih više od pola stoljeća obavljati brojne kirurške operacije. Dr. Šime Novosel je izveo prvu resekciju želudca u Novoj Gradiški (zbog karcinoma) po metodi Billroth 1927. godine. Godine 1939. Novosel je premješten u Ogulin a na mjestu ravnatelja i šefa Kirurškog odjela dolazi dr. Josip Vodehnal. Povijesnica bolnice bilježi dolazak prvog specijaliziranog interniste dr. Ljube Vlatkovića, potom stiže dr.Ivo Mlinarić i dr. Mirjam Hoffner-Iveković. To je vrijeme početka Drugog svjetskog rata. Povijest bilježi i rad dr.Maksimilijana Benkovića, narodnog liječnika, prosvjetitelja, književnika, putopisca, čovjeka uz ostalo zaslužnog za izgradnju prvog javnog kupališta na Strmcu. Spomenimo i kako je period od 1924. do 1930. godine bio značajan po tome što su izgrađeni brojni zdravstveni objekti u Novoj Gradiški. Izgrađen je Dom zdravlja, zgrada školske poliklinike, dograđena bolnička zgrada i Sanatorij za dječju tuberkulozu na Strmcu. Godine 1925. u Novoj Gradiški je osnovan Državni ambulatorij za trahom. Zemljopisno gledano, novogradiška bolnica je imala poseban značaj jer je to bila jedina zdravstvena ustanova na potezu od Zagreba do Slavonskog Broda. Ako ju gledamo u povijesnom kontekstu turbulentnih društvenih, političkih, gospodarskih i drugih zbivanja, valja istaći činjenicu kako su se za vrijeme njene opstojnosti nažalost dogodila i tri rata. Iza Drugog svjetskog rata novogradiški kraj je imao status tzv. kotara, a u vrijeme industrijalizacije i elektrifikacije, snažno se razvijalo kao industrijsko središte. Zahvaljujući dolasku brojnih medecinskih stručnjaka razvijale su se vanbolničke službe, osnovan je antituberkulozni dispanzer, a potom i Dom zdravlja. Tada najmlađi hrvatski grad, zahvaljujući iznimnim stručnjacima, ali i ustrojenoj zdravstvenoj mreži, mogao se pohvaliti kako ima bolnicu po uzoru na druge urbane sredine.
Od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata
U vrijeme Drugog svjetskog rata situacija u novogradiškoj bolnici je bila vrlo teška jer je nedostajalo lijekova i zavojnog materijala, bio je veliki priliv ranjenika u bolnicu. Tijekom 4 ratne godine na Kirurškom odjelu izmijenjali su se slijedeći liječnici: dr. Mirjana Haffner Iveković, te kirurzi Vodehnal, Mlinarić i Virubal. Poratno vrijeme donosi inicijativu za formiranje Centra za tuberkulozu slavonske regije pod nazivom Zemaljsko bolničko lječilište za TBC. Tada dolazi specijalist za tuberkulozu pluća dr. Slava Dedoević Skebe inače supruga ravnatelja dr. Jakše Dedoevića. Godine 1956. dovršena je prva zgrada nove bolnice. Evo još nekoliko zanimljivosti. Godine 1960.-te ustrojava se Medicinski centar podijeljen na radne jedinice, prvi ravnatelj je bio dr. Radoslav Čapeta, 1964. godine dr. Zorislav Slović osniva prvi Rtg kabinet, a 1966. godine otvoren je novoizgrađeni Dječji odjel, šefica odjela je bila dr. Nada Džambas Šeatović. 1970. osniva se Neuropsihijatrijski odjel na čelu s dr. Jovanom Bamburačem. 1972. otvara se Kabinet za fizikalnu terapiju kojeg vodi specijalizirana medicinska sestra Zlata Ivčić. 1973. otvoren Citološki laboratorij kojeg vodi doc.dr.sc.Šalić Halbauer. 1975. osamostaljuje se Kabinet za transfuziju vodi ga prvi specijalizirani transfuziolog dr. Mirjana Poljak Purgarić. 1979. dr. Vesna Capan Podnar formira prvu očnu ambulantu u krugu bolnice. Od 1960. šef kirurške službe postaje dr.Mladen Šikić. Posebno je intenziviran rad bolnice za vrijeme poratne obnove i gradnje Autoputa Zagreb-Beograd. Godine 1960. dolazi do integracije u tzv. Zdravstveni centar a prvi njegov ravnatelj je dr. Radoslav Čapeta. Godine 1969. u dvorištu Doma zdravlja se podiže montažna zgrada u kojoj je smještena Epidemiološka služba, laboratorij i Medicina rada koju vodi dr. Velja Bangov i prvi specijalist odontolog dr.Vladimir Čanak. Godine 1975. raspisuje se referendum za izglasavanje samodoprinosa za izgradnju najnovije bolnice. Godine 1987. položen je kamen temeljac izgradnja je trajala 4 godine i bolnica je otvorena 23. travnja 1982. godine.
Period Domovinskog rata
Prije 11 godina objavljena je vrlo kvalitena momografija pod nazivom „160 godina Opće bolnice Nova Gradiška“ u kojoj o periodu Domovinskog rata i nemjerljivom doprinosu kojeg su u to vrijeme svojim radom dali liječnici, uprava i medicinsko osoblje naše bolnice, piše dr. Damir Japundžić i sam sudionik tog vremena i svjedok najtežih trenutaka. U istoj knjizi dr. Dražen Oršulić obrađuje temu „Vojni sanitet u Domovinskom ratu“, a o temi „Organizacija rada Opće bolnice Nova Gradiška u Domovinskom ratu 1991.-1995- piše dr. Zlatko Mihaldinec direktor ratne bolnice, te o „Dežurstvu koje je trajalo 8 mjeseci“ piše doc.dr.Željko Bušić spec.opće i abdominalne kirurgije. Iz tih svjedočanstava i obilja egzaktnih podataka koje su iznijeli spomenuti uglednici, razvidno kako je u našoj novogradiškoj bolnici u tim tešlim trenutcima, svih tih ratnih godina, zdravstveno zbrinut iznimno veliki broj osoba, što ranjenika s linija bojišta, što ostalog stanovništva i to ne samo s novogradiškog područja. Bila je to doista ratna bolnica na prvoj crti bojišta, no nažalost kada govorimo o političkom kontkstu, nakon perioda Domovinskog rata, nikada to nije našoj bolnici na pravi način priznato i verificirano. Činjenica je i kako je to bilo vrijeme ponosa i časnih ljudi koji su radeći u bolnici, zapravo i zdravlje i živote bili spremni dati za slobodu domovine. Novogradiščani su posebno ponosni na sve one koji su u to vrijeme radili u našoj bolnici i danonoćno bili izloženi životnoj opasnosti kako bi pomogli oboljelim i unesrećenim osobama.
Od 1995. godine do današnjih dana
Danas se u zgradi novogradiške bolnice nalaze brojne specijalističke ambulante i odjeli, RTG i CT kabineti, hematološki, biokoemijski i mikrobiološki laboratorij, rodilište, operacijske sale, jedinica intezivnog liječenja, koji su obnovljeni i tehnički dovedeni na zavidnu razinu. Opća bolnica Nova Gradiška ima sve potrebno za uspješno obavljanje svojih dužnosti što je nebrojeno puta dokazala i dokazuje iznova svakodnevno, a važno je istaći kako „pokriva“ iznimno veliko područje s velikim brojem stanovništa, te se nalazi na prometnoj relaciji autoceste gdje su nažalost često potrebne brze i stručne intervencije unesrećenima. Zahvaljujući trudu i marljivom zalaganju djelatnika novogradiške Opće bolnice, te građana grada Nove Gradiške i šire okolice, smatra se da će ona ostati snažna regionalna bolnica i oslonac zdravstva ovog dijela Slavonije. Bilo je u pravnom smislu, raznih turbulentnih događaja zadnjih desetak godina, pa i nepravdi i prosvjeda zbog oduzimanja pravnog subjektiviteta našoj bolnici. Novogradiščani su tada morali dokazivati kako je nužna pravna opstojnost novogradiške bolnice i kako su neke odluke sa državne razine bile pogrešne. Najnovija zbivanja s tim u svezi potvrdila su upravo ono na što je bilo tada ukazivano. Bolnica je i dalje tu, a njeni djelatnici spremni na nove izazove vremena pred nama. I dalje se nastoji napredovati, kako u tehničkom, materijalnom, tako i kadrovskom smislu.